Metakognicija je u središtu našeg projekta i našeg bloga, ističući njezin utjecaj na učenike i cjeloživotno učenje. Ali odakle dolazi ovaj koncept i kako je postao ključna komponenta moderne nastave?
Porijeklo metakognicije
Podrijetlo metakognicije i dalje je teško odrediti — neki istraživači ga povezuju s grčkim filozofima poput Platona 1— ali interes za taj koncept značajno je porastao od 20. stoljeća. Dok se Johnu Flavellu često pripisuje službeno uvođenje metakognicije 1970-ih, njeni se temelji mogu pratiti u radovima s početka 20. stoljeća. Francuski pedagog Alfred Binet (1905.) istraživao je “mentalnu ortopediju” koja je imala za cilj jačanje vještina razmišljanja kao odgovor na krutu politiku školovanja. Kasnije, 1961. godine, Povjerenstvo za politiku obrazovanja SAD-a pozvalo je na nastavne planove i programe koji kod učenika razvijaju sposobnost kritičkog razmišljanja, odražavajući sve veći interes za kognitivne procese.
Istraživanja su se nastavila razvijati i do kraja 20. stoljeća metakognicija je bila strukturirana oko tri glavna pristupa:
- Podučavanje općih vještina razmišljanja
- Poučavanje vještina razmišljanja specifičnih za predmet
- Integracija vještina razmišljanja kroz nastavni plan i program
Ova promjena naglasila je potrebu za reformom obrazovnih politika i davanjem prioriteta metakogniciji u istraživanju i praksi.
Metakognicija u 21. stoljeću
21. stoljeće donijelo je brojne izazove koji zahtijevaju prilagodljive metode učenja. Brza evolucija znanja, potaknuta IKT-om (informacijska i komunikacijska tehnologija) i digitalnim učenjem, promijenila je način na koji podučavamo. Okvir “vještina 21. stoljeća” sada se usredotočuje na sposobnosti kao što su kritičko mišljenje, kreativnost i samoregulacija.
Ove potrebe dodatno je ubrzala pandemija COVID-19, koja je naglasila hitnost promjena u obrazovanju, posebice potrebu za samostalnim učenjem. Nagli prelazak na obrazovanje na daljinu razotkrio je nejednakosti u digitalnom pristupu i podučavanju, pojačavajući važnost metakognitivnih vještina za neovisno i samoregulirano učenje.
Metakognicija i europske obrazovne politike
Europska unija je prepoznala važnost metakognitivnih vještina u obrazovanju. Godine 2000. Lisabonska strategija uvela je ključne kompetencije, uključujući “učenje za učenje“, kao ključne za pomoć učenicima da napreduju u školi i životu. Nedavno je Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2018 2. osnažila ideju da je cjeloživotno učenje ključno za pripremu učenika za svijet koji se brzo razvija.
Izazovi i mogućnosti u europskim školama
Dok europske zemlje rade na zajedničkim obrazovnim ciljevima, i dalje postoje velike razlike u načinu rada škola (veličina razreda, broj obveznih školskih godina, metode poučavanja…). Osim toga, uspješnost učenika također je često povezana s njihovim socio-ekonomskim porijeklom 3, što jasno pokazuje da obrazovni sustavi moraju biti inkluzivniji.
U isto vrijeme, studije poput TALIS-a (2018.) otkrile su da se vještine kao što su samoprocjena i samostalno učenje ne podučavaju široko u mnogim europskim učionicama, iako su njihove prednosti u uspjehu učenika već dokazane. Poticanje ovakvih pristupa u školama moglo bi pomoći svim učenicima da postanu samouvjereniji i bolje promišljaju svijet oko sebe.
Budućnost metakognicije u Europi
Iako još uvijek nedostaje jedinstveni europski pristup metakogniciji, interes za njegovu primjenu raste. Europske inicijative, poput projekta CogniQuest, opremaju učitelje i učenike praktičnim resursima za poticanje samoreguliranog učenja u različitim obrazovnim kontekstima.
Kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal metakognicije, neophodna je stalna suradnja među edukatorima, kreatorima politika i istraživačima. Jačanje metakognitivnih praksi u europskim školama može osnažiti učenike da postanu autonomni učenici – bolje opremljeni za izazove 21. stoljeća.
Bibliografija
Council Recommendation on Key Competences for Lifelong Learning. European Education Area. https://education.ec.europa.eu/focus-topics/improving-quality/key-competences.
DEPP. (2023). Education in Europe: Key figures 2022, 4th edition. https://www.education.gouv.fr/education-europe-key-figures-2022-378422.
European Commission. (2019). Directorate-General for Education, Youth, Sport and Culture/ Key competences for lifelong learning. Publications Office, https://data.europa.eu/doi/10.2766/569540.
Georghiades, P., (2004). From the general to the situated: three decades of metacognition. International Journal of Science Education, 26(3), 365-383. DOI: 10.1080/0950069032000119401.
OECD. (2023). PISA 2022 Results (Volume I): The State of Learning and Equity in Education, PISA, OECD Publishing, Paris, https://doi.org/10.1787/53f23881-en.
Schleicher, A. (2023). PISA 2022: Insights and Interpretations. OECD.
Vincent-Lancrin, S., Cobo Romaní, C. and Reimers, F. (eds.) (2022). How Learning Continued during the COVID-19 Pandemic: Global Lessons from Initiatives to Support Learners and Teachers. OECD Publishing, Paris, https://doi.org/10.1787/bbeca162-en.
- Georghiades, P., (2004). From the general to the situated: three decades of metacognition. International Journal of Science Education, 26(3), 365-383. DOI: 10.1080/095006903200011940. ↩︎
- Council Recommendation on Key Competences for Lifelong Learning. European Education Area. https://education.ec.europa.eu/focus-topics/improving-quality/key-competences. ↩︎
- OECD. (2023). PISA 2022 Results (Volume I): The State of Learning and Equity in Education, PISA, OECD Publishing, Paris, https://doi.org/10.1787/53f23881-en. ↩︎