For Pupils

Jesu li učenici osnovnih škola spremni za metakognitivne vještine?

Metakognitivne vještine ključne su za razvoj kritičkog mišljenja i autonomije učenja. To su vještine koje omogućuju učenicima da razmišljaju o svom razmišljanju, procijene kako uče i prilagode svoje metode. Ali koliko su učenici osnovnih škola spremni razviti te vještine?

Autor fotografije Pexels

Metakognitivne vještine pomažu učenicima da razumiju i kontroliraju svoj proces učenja. One uključuju sposobnost:

  • identificirati što znaju i što trebaju naučiti;
  • odabrati odgovarajuću strategiju za određenu aktivnost;
  • pratiti njihov napredak i napraviti prilagodbe kada nešto ne radi.

Ove vještine nisu urođene, potrebno ih je poučavati i podučavati, osobito u ranoj dobi.

Iako učenici starijih, uglavnom osnovnoškolskih razreda, imaju prve mogućnosti razvoja metakognitivnih vještina, tradicionalni obrazovni sustavi na njih se sustavno ne fokusiraju. U učionicama je obično naglasak na obradi gradiva i rješavanju zadataka, dok se učenike rijetko usmjerava kako učiti. To im ostavlja ograničenu sposobnost da razumiju vlastiti proces učenja i poboljšaju ga.

Nemali broj obrazovnih sustava ulaže značajne napore u integraciju metakognitivnih vještina u pedagošku praksu. Uzmimo za primjer grčki obrazovni sustav. U analitičkom kurikulumu svih razreda osnovne škole često se susrećemo s izrazom “metakognicija”, koji pokazuje nužnost njegovanja relevantnih vještina. Primjerice, u kurikulumu “Pisani govor – čitanje” za zadnja dva razreda osnovne škole, na razini aktivnosti, indikativno su predložena “pitanja koja razvijaju metakogniciju učenika (npr. faze i načine razumijevanja teksta) i metajezik (relevantni vokabular i terminologija)” (DEPPS-APS, 2003). Nadalje, referenca na dva vrlo važna metakognitivna pojma – metajezik i metajezične aktivnosti – koji se nalaze u rječniku knjige, zanimljiva je u priručniku za učitelje 4. razreda.

Autor fotografije Pexels

Slične primjere nalazimo I u nastavi matematike. U udžbeniku za 2. razred stoji da učenici ne rješavaju zadatke na temelju ključnih riječi ili pomoću formula i pravila. Uče kako im pristupiti na temelju njihove logike i sposobnosti razmišljanja. Uče procijeniti informacije, kombinirati ih kako bi odabrali strategiju za rješavanje problema (ne nužno matematičke operacije), provjeriti rješenje koje su pronašli koristeći drugu strategiju. Uče ispravljati probleme, dovršavati probleme, prosuđivati imaju li jedno ili više rješenja.

Metakognitivne vještine stoga pomažu učenicima da postanu autonomniji i sigurniji u učenju. Učenik koji zna procijeniti i prilagoditi svoju strategiju bolje je pripremljen za suočavanje s budućim obrazovnim izazovima kako napreduje kroz razrede, gdje samostalno učenje igra važnu ulogu.

Učitelji i roditelji mogu pomoći u razvoju ovih vještina jednostavnim metodama:

  • Poticanje samoprocjene: Pitati učenike “Što razumijem i što trebam ponoviti?” ili “S kojim sam se poteškoćama susreo?”.
  • Korištenje povratne informacije: Pomaganje učenicima da razmotre što su učinili dobro i što mogu poboljšati.
  • Razvijanje kritičkog mišljenja: Stvaranje aktivnosti u kojima učenici razmišljaju o tome kako riješiti problem, umjesto da samo slijede upute.

Sve navedeno, i mnogo više, treba istaknuti u projektu CogniQuest kako kroz njegov teorijski sadržaj (Vodiči), tako i kroz praktične primjene koje predlaže (alati, predlošci, pustolovne knjige, vježbe razmišljanja).

Zaključno, složili bismo se da integracija metakognicije u osnovnoj školi može pomoći učenicima da postanu učinkovitiji i autonomniji. Iako je njihova priprema u ovom području danas možda ograničena, uz odgovarajuću podršku i vodstvo mogu razviti te vještine, postavljajući temelje za uspješno putovanje učenjem.

Bibliografija